Psihoterapijski proces je iscjeljujući tek kada počnemo prihvaćati sebe onakvima kakvima jesmo, sa svim svojim manama i kvalitetama.
Promjena se tek tada istinski događa.
vidjet ćete
Promjena se tek tada istinski događa.
Rođena sam 1983. godine u Zagrebu i u tom istom gradu živim i danas. Najstarije sam dijete u svojoj obitelji. Nakon završene osnovne i srednje škole, završavam Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dobivam diplomu prof. socijalnog pedagoga.
U studentskom razdoblju volontiram na raznim projektima za djecu i mlade u zagrebačkim udrugama. O mom akademskom, poslovnom i obrazovnom iskustvu možete pročitati u mom životopisu koji se nalazi na ovom linku.
Osim što sam geštalt psihoterapeutkinja, ja sam mama, supruga, sestra, kćerka, prijateljica, žena, susjeda, spisateljica, aktivistkinja, pjevačica, rekreativna trkačica, snaha…
Volim pisati. Često pišem i smatram pisanje svojevrsnom terapijom. Najčešće pišem o boli i o teškim emocijama. To mi omogućava da se podržim i u onome što mi je teško, ali po mojoj mjeri.
Tražim svoju mjeru, svoj ritam. Isto to, radim i kroz psihoterapiju sa svojim klijentima.
Od kada sam postala majka, promijenila sam se. Majčinstvo me vratilo i stalno me vraća u sporost i strpljenje, polaganost i nježnost koja zvuči zastrašujuće za nekoga poput mene koja je prije toga živjela život ispunjen aktivnostima, projektima i angažmanima. Biti sama sa sobom i biti u miru, jedan je od pravaca u kojem idem kroz svoj život i kroz psihoterapiju. Nije uvijek lako, ali život nije ravna crta – to bi zapravo bila naznaka smrti. Život je isprekidana, izvrludana i nepredvidljiva rijeka koja teče.Ne znam tko ste vi. Ne znam Vašu priču. Ne znam što želite, koje su Vaše potrebe.Ali. Biti ću tu sa Vama i poslušati Vas. Dati ću Vam prostora da se izrazite, koliko budete htjeli.Možda ću šutjeti, možda puno pričati. Ostati ću sudionica u Vašoj priči, ona koja Vas sluša, ona koja postavlja pitanja onoliko koliko će to upravo naš kontakt to dozvoljavati. Čekati ću i biti prisutna.
Psihoterapija je istovremeno divna, stvarna i bolna, autentična. Upravo kroz takav proces i rad, možemo postati svjesni svojih blokada, nezavršenih poslova, polarnosti, pitanja, odnosa, prihvatiti ih i biti okej sa samima sobom.Mijenjanje Vas nije cilj psihoterapije. Cilj je da se upoznate onakvim kakvim zapravo jeste, pa čak i sa onim dijelovima sebe koje sada odbacujete, sakrivate, maskirate. Cilj je prihvatiti sebe cijelog – polako i u svom ritmu. Nekada je stajanje u blatu najbolje rješenje – jer svaki pokret da se izbavimo iz onoga u čemu sada jesmo, može nas dovesti do poniranja. Paradoksalno, kao što to geštalt terapija govori : „…do promjene dolazi kada osoba postane ono što jest, a ne ono što nije (ili što bi željela biti, odnosno, tek kada je osoba ono što jest može postati nešto drugo, što čini promjenu“ Beisser, 1970.; prema Radionov, 2013).